Petra tou Romiou – Aphrodite’s rock
Glas iznutra vodio me je. Šaputao je. Vreme je da odeš i obiđeš davno posećeno mesto.. Sećam ga se jasno, velike stene štrčale su iz mora u plićaku, dok je svuda oko njih bilo morsko prostranstvo..
Prvo što moram videti, gde moram otići čim sletim, bila je čuvena Afroditina plaža.. Zašto moram, ne znam, ali tako mora..



Čim smo sleteli, uzeli smo rent-a-car i krenuli put Afrodite.. Vozeći se desnom stranom, praveći fokus na stranu za žmigavac i brisače, sve je na suprotnoj strani.. Internet loš, a gugl menja gde je Afrodita.. Znala sam od kuće i sa aeorodroma gde je tačno. Prva Afrodita je bila 30-40km, a onda nešto menjam u nazivu i onda neka druga Aftodita, onda je 160km.. Šta je pravo.. Gledam, tražim sliku koju me upućuje.. Gde? Idemo pravo, pravo.. Opet on, glas iznutra, preuzeo je vođstvo.. Tražeći sladoled, menjali smo autoput sa starim.. Prodavačica je rekla blizu je, tu, na 20km od Pafosa.. Gledam, internet nestaje.. Idemo samo pravo.. Čitajući iznova o legendi izlaska, kupanja i suzama. Afrodita, boginja ljubavi, koja je tu izronila pre 1200g.p.n.e., kako legenda kaže, pustila suze od kojih su nastale male stene..izašlo mi je Petra tou Romiou.. I odjednom, u tom lutanju mislima i mapama, pojavi se naziv i putokaz Petra tou Romiuo.


To je to.. Stani! Skreni! To je to! Videh je, stenu Afroditinu, okruženu morem i morskom penom.. Stigli smo, nema dalje.. Spokoj i mir..Puno je ljudi.. Nigde drugog naziva.. Legende su uvek skrivale priče, pa i ovo mesto bilo je samo za one prave koje veruju u moć i energiju.. Pogledah još jednom da nije varka sličnosti – ne, to je, Mesto moći – Afroditina plaža..
Parkirali smo se.. Prelazimo magistralu.. Ovde su samo bankine, kako do plaže.. Pune su mi ruke, čuvam stopala, imam skupe papuče, a more i legenda sviraju iz mora.. Polako i oprezno preskačem.. Krećem dalje preko kamenja, pomalo klizavog.. Ma skinuću papuče. I kreće se polako ka cilju i moru.. Kad stigoh videh kao tunel koji su normalni ljudi stigli, a ovi divlji koje vodi glas preko bankina.. Tu su ispisani kamenčići, veliki i mali.. Vezani kao papirići po grančicama.. Ponela sam i peškir.. Gazim kamenjem, a ono gazi mene, čuvam papuče.. Koračam da vidim i uslikam sve delove plaže, prostranstvo.. Koja je ta njena, a koje su to stene suza.. Puna je plaža ljudi..

Legenda kaže da je Afrodita boginja ljubavi, plodnosti i lepote tu se rodila i izronila i pustila suze, koje su se pretvorile u sitne stene.. Šetam plažom, dok me kamenje spotiče. Sve sam fotografisala, i sad želim da sve ovo osetim i proživim.. Širim peškir i prepuštam se suncu, mirisu, lepoti mora i stenama, njoj steni koja me gleda… Mir me obuzima, lakoća, sunce me greje.. Tako mi je trebalo.. Žmurim, dok vekovi znanja prožimanju moje telo, lice, kožu..
Ležim, kao kamenje oko mene i ispod mene.. Svedok sam vremena, svako mi priča svoju priču, iskustvo.. Mešaju se glasovi, priče, opijena znanjem Mesta moći poželeh da uđem u tu prelepu i bistru vodu.. Da li je hladno? Kupaju se mlade Ruskinje.. Legenda kaže da ko obiđe 3 kruga oko Afroditine stene, podmladiće se bar deset godina, doživeće ljubav, plodnost.. Ulazim u, na prvi dodir, hladnu vodu, prelepo čistu i bistru.. Ne sumnjajte, okupaću se.. Glas iznutra govori, ne prenemaži se, ulazi.. I uđoh, prvi zaveslaji su bili hladni, posle me je more uzelo pod svoje i bili smo jedno.. Predala sam se moru i suncu i mestu moći.. Sve je nekako posebno mirisalo, more je šaputala iz dubina, iz vekova.. Plivala sam raznoliko do suza, stena Afroditinih.. Plivala sam kao sirena donešena iz vekova ostrva Phi, Phi kako bih nešto razmenila sa ovim ovde. Razmenjivali su podatke i znanje, dok je moje telo uživalo u peni mora.. I nekako me je ta stena privukla svojom toplotom zračenja i ja sam počela da pliva prvo jedan, pa drugi i onda i taj treći.. Śto sam više plivala vukla me je ka sebi i osećala sam posebnu toplotu iz dubine, nekog korena.. Miris s površine, odsjaj sunca po površini mora stvorili su čaroliju.. Da li se ovde kupala stvarno, kako je izgledala? Da li je sad ovde negde oko mene.. Vrtela sam se u krug oko stene, dok me je sunce milovalo, voda hladila i podmladjivala.. Trenutak je trajao, vreme, informacije i znanje mešale su se u vodi u glavi u telu.. Sve je bilo nestvarno kao u legendi… Izašla sam iz vode kao Afrodita, lepa, srećna i ispunjena ljubavlju.. Senzualnost je bila svuda.. Čarolija legende zapisana mojim imenom na kamenu, bila je moj trag i znak postojanosti ovog trenutka.. Druga legenda kaže da je rimski vladar bacio najveći kamen na galije kako bi zaustavio neprijatelja i tako je nastala stena Petra tu Romul.. i tako, iz legende u legendu, iz priče u priču, s kamena u kamen, ljudi se mešaju energija se prožima i snaga Mest moći živi i deluje..


Ko veruje u čuda, osetiće snagu, lepotu i trenutke obasjane suncem i morem..
Dragi moji veliki pozdrav i mnogo ljubavi i energije s jedne od najlepših plaža Kipra..
Budite srećni u trenutku. Vaš Kofer misli


